Predstavljena knjiga dr. Gabi Abramac

Predstavljanje knjige dr. Gabi Abramac "Dos heylike yidish vort: Jidiš i drugi jezici ortodoksnih Židova u New Yorku" izazvala je veliki interes Drnišana okupljenih u Narodnoj knjižnici.

Gabi Abramac završila je srednjoškolski centar Ivan Meštrović u Drnišu, diplomirala engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2014. godine doktorirala na području filologije, radom o jeziku i identitetu hasidskih zajednica u Brooklynu.

Lingvistica i stručnjakinja za međunarodne odnose, stručna usavršavanja iz područja međunarodnih odnosa završila je u New Yorku i Washingtonu. Radila je za organizacije UN, OSCE i World Learning. U Zagrebu vodi školu stranih jezika Sokrat i osnivačica je jedinog centra za učenje jidiša u ovom dijelu Europe. Autorica je knjige ”Dos heylike yidish vort” i brojnih drugih članaka o židovskim zajednicama i jezicima u dijaspori.

Izuzetno zanimljiva knjiga autorice dr Gabi Abramac "Dos heylike yidish vort: Jidiš i drugi jezici ortodoksnih Židova u New Yorku" po mnogo čemu je jedinstvena budući se ovom temom do sada u Hrvatskoj nitko nije bavio te je relevantna i u svjetskim okvirima. 

Obrađuje jezik, političku i vjersku ideologiju te druge običaje ultraortodoksnih Židova hasida. No, ono što je najzanimljivije jest činjenica da autorica knjige nije svoje materijale nalazila u pisanim zapisima i u arhivima, već je dvije godine provela živeći u hasidskoj zajednici u koju pripadnici vanjskog svijeta nemaju pristup. Naučila je njihov jezik - jidiš, prilagodila se pravilima hasidskog društva i zadobila njihovo povjerenje. Ova knjiga je lingvistički, etnografski, sociološki i antropološki pogled u hasidski svijet.

Autorica je na predstavljanju govorila o tome što ju je motiviralo na ova istraživanja, kako je uspjela proniknuti u ovu zajednicu te koje je uvide stekla. Svoje izlaganje dopunila je fotografijama i video snimkama nastalima tijekom boravka u New Yorku.

Hasidski pokret pojavio pojavio se u Istočnoj Europi u 18. stoljeću među siromašnim židovskim pukom. Hasidizam je stavio naglasak na radost, na ljubav prema Bogu kao prema svojem prijatelju, uključio je emotivnu komponentu u molitvu i poučio Židove kako se Bog može pronaći u svakom djeliću nečijeg postojanja. Hasidizam je istaknuo četiri bitna načela: izravnu komunikaciju s Bogom, pretvorbu zla u dobro, koncept kako je Bog prisutan posvuda, te entuzijazam u štovanju Boga umjesto slijepog izučavanja svetih knjiga. Holokaust je označio kraj hasidizma na europskom tlu. Nekoliko stotina preživjelih hasida došlo je krajem 1940-ih godina dvadesetog stoljeća u Ameriku. U Americi su rekonstruriali život kakav su nekada vodili u Europi. Ostali su vjerni svojoj odjeći iz 18. stoljeća, jeziku kojim su govorili i svim ostalim vjerskim običajima. Ono što ih čini posebnim u odnosu na ostale imigrante jest činjenica da se u srcu metropolisa kakav je New York nisu nikada asimilirali niti napustili svoj jezik i običaje.

Puno je toga upečatljivo kod Hasida, rekla je Gabi Abramac te izdvojila tri događaja. Prva je proslava šabata. Ono što je zadivljujuće je da svakih šest dana kreću pripreme za šabat koje su važne, posvećene i grandiozne kao da se događaju jednom u pet godina, a ne svakih šest dana. Šabat je centralni dio hasidskog života i ponekad, iz razloga što vrlo mladi stupaju u brak, zna biti i po pet generacija jedne obitelji koje sjede zajedno oko šabatnog stola. Drugo, hasidi imaju nerijetko po 10 djece. Obitelji od pet djece se smatraju iznimno malim obiteljima. Kad se sve to uzme u obzir, ima baka koje imaju i do sto unučadi. Kao treće je izdvojila koncept da svaki židovski dječak na svoj treći rođendan počinje učiti alfabet. Slova alfabeta su udubljena i ispunjena medom. Dječak ih liže i oblikuje tako jezikom slova alfabeta što je tehnika pamćenja, a med je tu kako bi shvatili da je učenje slatko.

Autorica je istaknula kako su hasidske zajednice mogle održavati kontinuitet tog života kao i prije 200 godina sve do dolaska interneta. Internet je stvorio nove, donedavno nezamislive probleme, za zajednicu. Hasidi imaju zasebno školstvo, nisu imali televizore, imaju svoje tiskovine, sve knjige su cenzurirane i odlazak u javne knjižnice bio je zabranjen. Dolaskom interneta, hasidi su se pokušali boriti protiv sadržaja kojima mladi mogu biti izloženi tako što su instalirali tzv. košer filtere. Ovi filteri blokiraju nepoćudne sadržaje. Oni koji su znatiželjni i žele naučiti više, nisu zadovoljni okvirima koje zajednica nameće. Tako je danas nekad nepoznat fenomen u hasidizmu, a to su ljudi koji odlaze iz zajednice. 

Odgovarajući na brojna pitanja zainteresirane publike Gabi Abramac je opisala kako ju je prihvatila hasidska zajednica. Tako je istaknula kako se tijekom svojeg boravka u zajednici ničemu nije čudila i ništa nije ispitivala. Promatrala je, upijala i slušala onoliko koliko su joj oni željeli reći. Smatra da su se baš zbog toga oni postupno sve više otvarali. U njihovoj je zajednici bila odjevena i ponašala se prema svim zakonima onoga što oni nazivaju tzniut - skromnost u izgledu i ponašanju. A to znači da se oblačila kao i hasidske žene - nosila je suknju koja prekriva koljena, majicu koja je iznad laktova i ključne kosti, cipele su zatvorene, a na nogama su guste najlonske čarape.

Spomenula je i primjer ugovorenih brakova koji su kod hasida obavezno ugovoreni te istaknula kako je njima nezamislivo da mlada osoba slučajno negdje nekoga upozna, zaljubi se i dovede tu osobu doma predstaviti roditeljima kao svojeg odabranika. S njihova gledišta, naši roditelji pokazuju neodgovornost i neangažiranost.

Ono što je posebno dojmljivo u njihovoj zajednici je kolektivni duh i solidarnost prema svim pripadnicima zajednice. Ukoliko netko zapadne u teškoće, anonimni donator će plaćati stanarinu, netko drugi će organizirati dostavu hrane ili otvoriti račun u dućanu kako bi ta osoba mogla kupovati hranu koju će netko platiti. U hasidizmu nikada nitko nije sam, a tome svakako pridonose i njihove brojne obitelji.

U glazbenom dijelu večeri nastupio je drniški glazbenik Roko Radeljak, student Umjetničke akademije u Splitu, koji je na klarinetu izveo skladbe tipične za istočnoeuropsku židovsku glazbu.