Povijest Narodne knjižnice - Drniš

Zahvaljujući članku dr. Karla Kosora pod naslovom Drniš u ogledalu tiska za hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji (1860-1921) objavljenog u Zborniku Kačić 1976. imamo informacije o osnivanju prve čitaonice u Drnišu.

U drugoj polovici 1866. godine, na inicijativu hrvatske općinske uprave, ozbiljno se počelo raditi na tome da se u Drnišu otvori čitaonica. Na početku prosinca 1866. već se bilo prijavilo 40 potpisnika i društvo je praktički bilo osnovano. Izabran je privremeni odbor od tri člana koji je imao zadatak pronaći prikladne prostorije, sklopiti pogodbu i nabaviti potrebni namještaj. Osnovan je i odbor za izradu društvenog pravilnika. Svrha je društva bila njegovanje hrvatskog jezika i briga za poboljšanje socijalnih prilika stanovništva. U društvo su bili pozvani i talijanaši ali su se odazvali samo neki.

Čitaonica je službeno otvorena 25. veljače 1867. godine pod nazivom "SLAVJANSKA NARODNA ČITAONICA". U 12 sati toga dana došli su u čitaonicu svi članovi koji nisu bili zapriječeni. Prvi predsjednik društva fra Mate Mlinar, drniški dekan, održao je govor na hrvatskom jeziku. Poslije njega održao je govor na talijanskom jeziku općinski tajnik, odvjetnik dr. Forlani. Navečer je održan svečani ples na koji su došli i neki gosti iz Knina i Šibenika.

Čitaonica je potkraj 1877. godine bila zapuštena zbog nemarnosti članova. Od njih 30 jedva su je trojica polazila, jer su neki od njih bili u zavadi s vlasnikom kavane koja se nalazila u prizemlju čitaonice. Članovi nisu plaćali članarine, iz čitaonice su nosili listove i časopise sa sobom kući. Godine 1878. došla je nova uprava koja je nastojala ukloniti nerede, upisati u čitaonicu sve domoljube i održavati među njima slogu i razumijevanje. Na prijedlog Mihe Čovića Plenkovića, 28. prosinca 1878. godine izabrana je nova uprava. Za predsjednika je izabran Paško Skelin, za potpredsjednika Marko Živković Šupuk, za tajnika i blagajnika Nikola Vežić. Pod novom upravom čitaonica je počela lijepo napredovati. U nju su se učlanili novi članovi, ali samo Hrvati i katolici. Nakon tragične smrti dr. Mate Grubišića 8. kolovoza 1886. godine osnovana je nova "Hrvatska čitaonica". Prvu upravu sačinjavali su dr. Jere Buzolić, predsjednik, dr. Dane Novak, potpredsjednik, Vicko Viličić, blagajnik, Nikola Vežić, knjižničar, Srećko Grubišić, tajnik. Svrha joj je bila buditi hrvatsku svijest u svojoj sredini.

U siječnju 1911. postojale su u Drnišu: "Hrvatska čitaonica" i "Hrvatska petropoljska čitaonica". Prva je pripadala pristašama Hrvatske narodne stranke, a druga pravašima. Pravaška se čitaonica nalazila na prvom katu Štrkaljeve kuće.

Čitaonice su bile središte kulturnog života grada u kojima su se održavale društvene priredbe: sastanci, večere i različite zabave. Obilježavali su se značajni datumi, slavile se obljetnice rođenja pisaca, upućivale čestitke. Tako sudac Vinko Milić kao predsjednik čitaonice čestita 19. listopada 1874. otvorenje Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu.

Čitaonice su bile i mjesta u kojima su se održavale kazališne predstave, pa se u tekstu spominje kako je na početku 1878. u Drnišu postojalo "Dramatičko društvo" kojem je na čelu bio šumar Nikola Vežić. Društvo je prvi put nastupilo u prostorijama čitaonice 17. veljače 1878., a zabava je priređena u korist učenika i učenica mjesne muške i ženske pučke škole.

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata otvaraju se knjižnice pri mjesnim odborima i kotarevima. U Drnišu djeluje Narodna knjižnica od studenog 1964. godine. I dalje se nalazila na istom mjestu, na glavnom gradskom trgu Poljani. Prostor je bio podijeljen na dva dijela – u jednom je bila knjižnica, a u drugom čitaonica i šahovski klub. Šahovski klub je imao desetak ploča, a njegovi članovi odlazili su i na zapažena natjecanja. U čitaonicu je dolazilo 15-ak dnevnih listova i časopisa. Čitaonica je bila vrlo posjećeno mjesto na koje su uglavnom dolazili stalni članovi, mjesto u kojem su se saznavale novosti iz zemlje i svijeta, novosti iz grada ali jednako tako i sastajališta za okupljanja, rasprave, razmjenu mišljenja i iskustava, nerijetko i za dokolicu ili samo zabavu. Ukidanjem sredstava za nabavu dnevnog tiska i časopisa zatvara se čitaonica, a u njen prostor dolazi auto škola.

Od 16. ožujka 1968. Knjižnica djeluje kao Gradska knjižnica pri drniškom Centru za kulturu. I dalje je smještena na mjestu današnje Gradske kavane da bi se neposredno pred Domovinski rat preselila u novi prostor zgrade Doma kulture. Knjižnica je prva smještena u tu zgradu, a knjižni fond je fond je do rujna 1991. brojio oko 20000 svezaka. Za vrijeme okupacije Drniša cjelokupni fond knjižnice je uništen, a prostor devastiran.

Nakon domovinskog rata Knjižnica djeluje pri Centru za kulturu, a zatim pri Pučkom otvorenom učilištu Drniš. Sredstvima Ministarstva kulture obnovljen je prostor knjižnice i najveći dio knjižnog i neknjižnog fonda.

Odluka o osnivanju samostalne knjižnice pod imenom Narodna knjižnica-Drniš donesena je 15. prosinca 1999. godine.