U Narodnoj knjižnici - Drniš predstavljena Djela Josipa Kosora

Povodom obilježavanja 150 godina od osnutka „Slavjanske narodne čitaonice" u Drnišu, Narodna knjižnica-Drniš organizirala je predstavljanje „Djela Josipa Kosora".

Prethodno je u Trbounju, kod tamošnje osnovne škole, postavljena spomen ploča posvećena ovom hrvatskom književniku. Spomen ploču otkrili su Davor Gaurina i urednik izdanja „Djela Josipa Kosora" akademik Dubravko Jelčić.

Prije predstavljanja Djela ravnateljica Knjižnice Danijela Drezga osvrnula se na dugu povijest Knjižnice.

Šezdesetih godina 19. stoljeća u Drnišu je postojao talijanski Casino – čitaonička udruga u kojoj su se sastajali učeni, imućni i ugledni građani. U Casinu su se priređivale zabave, učena predavanja, plesovi, kao i čitanje novina i knjiga. Zatvaranjem Casina građani su osjećali manjak mjesta za sastajanje i razgovor. Tako su zbog pomanjkanja prikladnih prostorija za primanje morali otkazati gostoprimstvo nekim uglednim ličnostima.

U drugoj polovici 1866., na inicijativu hrvatske općinske uprave, ozbiljno se počelo raditi na tome da se u Drnišu otvori čitaonica. Na početku prosinca 1866. već se bilo prijavilo 40 potpisnika i društvo je praktično bilo osnovano. Izabran je privremeni odbor od tri člana koji je imao zadatak pronaći prikladne prostorije, sklopiti pogodbu i nabaviti potrebni namještaj. Osnovan je i odbor za izradu društvenog pravilnik Svrha je društva bila njegovanje hrvatskog jezika i briga za poboljšanje socijalnih prilika stanovništva. Čitaonica je službeno otvorena 25. veljače 1867. pod nazivom „Slavjanska narodna čitaonica“.

U 12 sati toga dana došli su u čitaonicu svi članovi koji nisu bili zapriječeni. Prvi predsjednik društva fra Mate Mlinar, drniški dekan, održao je govor na hrvatskom jeziku. Poslije njega održao je govor na talijanskom jeziku općinski tajnik, odvjetnik dr. Forlani. Navečer je održan svečani ples na koji su došli i neki gosti iz Knina i Šibenika.

Čitaonica je potkraj 1877. bila zapuštena zbog nemarnosti članova. Od njih 30 jedva su je trojica polazila, jer su neki od njih bili u zavadi s vlasnikom kavane koja se nalazila u prizemlju čitaonice. Članovi nisu plaćali članarine, iz čitaonice su nosili listove i časopise sa sobom kući. God. 1878. došla je nova uprava koja je nastojala ukloniti nerede, upisati u čitaonicu sve domoljube i održavati među njima slogu i razumijevanje. Izabrana je nova uprava. Za predsjednika je izabran Paško Skelin, za potpredsjednika Marko Živković Šupuk, za tajnika i blagajnika Nikola Vežić.

Pod novom upravom čitaonica je počela lijepo napredovati. U nju su se učlanili novi članovi, ali samo Hrvati i katolici. Nakon tragične smrti dr. Mate Grubišića 8. VIII.1886. osnovana je nova „Hrvatska čitaonica, a svrha joj je bila buditi hrvatsku svijest u svojoj sredini. Prvih dana veljače 1898. osnovana je u Drnišu "srpsko-autonomaška čitaonica".

U siječnju 1911. postojale su u Drnišu: "Hrvatska čitaonica" i "Hrvatska petropoljska čitaonica". Prva je pripadala pristašama Hrvatske narodne stranke, a druga pravašima. Pravaška se čitaonica nalazila na prvom katu Štrkaljeve kuće.

Čitaonice su bile središte kulturnog života grada u kojima su se održavale društvene priredbe: sastanci, večere i različite zabave.

Od 16. ožujka 1968. Knjižnica djeluje kao Gradska knjižnica pri drniškom Centru za kulturu. Za vrijeme okupacije Drniša cjelokupni fond knjižnice je uništen, a prostor devastiran. Nakon Domovinskog rata Knjižnica djeluje pri Pučkom otvorenom učilištu Drniš. Sredstvima Ministarstva kulture obnovljen je prostor knjižnice i najveći dio knjižnog i neknjižnog fonda. Odluka o osnivanju samostalne knjižnice pod imenom Narodna knjižnica - Drniš donesena je 15. prosinca 1999.

12 svezaka „Djela Josipa Kosora", jednog od najistaknutijih imena hrvatske književnosti, koje je objavila nakladnička kuća Ex Libris predstavio je urednik izdanja – akademik Dubravko Jelčić.

Josip Kosor, za suvremenike jedno od najznačajnijih imena, za nas danas relativno nepoznat. Rođen 1879. u Trbounju, odgojen i školovan u Slavoniji,(Trbounje, 27. I. 1879 – Dubrovnik, 23. I. 1961), bio je jedan od najprevođenijih hrvatskih pisaca i najizvođenijih hrvatskih dramatičara u inozemstvu između dvaju svjetskih ratova. Bio je pjesnik, pripovjedač, putopisac i romanopisac, a posebno se istakao kao dramski autor. Djela su mu prevođena na njemački, engleski, francuski, ruski i talijanski jezik.

Ovim projektom Josip Kosor otima se zaboravu i na dostojan način predstavlja najširoj kulturnoj i stručnoj javnosti", kazao je akademik Dubravko Jelčić, dodavši da je Kosor bio velika i neuobičajena ličnost hrvatske kulture, jedan od rijetkih koji je veću popularnost uživao izvan Hrvatske nego u domovini.

Akademik Jelčić je kazao da je nakon 1945. Kosor bio potpuno zaboravljen, da bi 1951. zahvaljujući Miroslavu Krleži, ipak bio izabran za redovitog člana Akademije. Družio se sa istaknutim europskim piscima, bio jedan od najprevođenijih hrvatskih pisaca i najizvođenijih hrvatskih dramatičara u inozemstvu između dvaju ratova. Njegov dramski prvijenac „Požar strasti" iz 1910. godine izazvao je opće oduševljenje u tadašnjim austrijskim i njemačkim krugovima, a drama je igrana na pozornicama diljem Europe. Kosor je tri puta nominiran za Nobelovu nagradu, a umro je u Dubrovniku 1961. potpuno zaboravljen.

U 12 svezaka „Djela Josipa Kosora", na više od 5.000 stranica objavljena su četiri Kosorova romana, četiri zbirke pripovijedaka, 14 drama, dva putopisna rukopisa, veći broj autobiografskih i memoarskih tekstova, članaka i feljtona, te izbor iz opsežne korespondencije. Tako su uz najpoznatija djela, objavljena i manje poznata ali i nepoznati autorovi tekstovi. Objavljeni tekstovi u potpunosti poštuju izvorni leksik i pravopis Kosorovih rukopisa, a edicija je priređena prema autorovoj rukopisnoj ostavštini, koja se čuva u Arhivu Odsjeka za povijest hrvatske književnosti HAZU.

Najvidljiviji uspjeh ove edicije, možda leži u činjenici da je u veljači prošle godine u HNK u Zagrebu postavljena Kosorova drama Žena, u režiji Paola Magellija, što je prvo uprizorenje jedne Kosorove drame u Hrvatskoj nakon 1934. kad je u Zagrebu zadnji put prikazana drama Požar strasti, u režiji Branka Gavelle.