Predstavljena "Djela Josipa Kosora" povodom premijere dramske predstave Žena
Novu premijeru u Drami Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, predstavu Žena Josipa Kosora, nastalu prema dva Kosorova dramska teksta Žena i Café du Dôme, koja će premijerno biti izvedena 4. ožujka u režiji Paola Magellija najavila je promocija Djela Josipa Kosora u foyeru HNK.
U četvrtak, 18. veljače u 13 sati, predstavljena su Djela Josipa Kosora u izdanju nakladnika Ex libris. U zagrebačkoj nakladničkoj kući Ex libris d.o.o. realiziran je projekt tiskanja Kosorovih Djela u 12 svezaka, u kojemu su, uz poznata, prvi put objavljena i manje poznata ili dosada netiskana djela.
Uz Milana Begovića i Ivu Vojnovića, Kosor je najprevođeniji i najizvođeniji hrvatski dramatičar u inozemstvu u prvoj polovici prošloga stoljeća. Posljednje njegovo djelo uprizoreno u zagrebačkome Hrvatskome narodnom kazalištu bio je Požar strasti 1934. u režiji Branka Gavelle.
Josip Kosor je jedno od istaknutijih imena hrvatske književnosti. Bio je pjesnik, pripovjedač, putopisac i romanopisac, a posebno se istakao kao dramski autor.
Za suvremenike jedno od najznačajnijih imena, za nas danas ne baš mnogo više od činjenice u književnom/povijesnom herbariju, Josip Kosor pisac je nesvakidašnje sudbine. Rođen 1879. u Trbounju, odgojen i školovan u Slavoniji, nesklonošću književne fortune gurnut je na marginu interesa, unatoč europskoj promociji i znatnom književnom odjeku. Krećući se europskim i svjetskim gradovima kao rodnom Dalmacijom i Slavonijom, o čemu tako rječito svjedoči njegova autobiografija, Kosor – pjesnik, pripovjedač, romanopisac, dramski autor i putopisac
– bez sumnje je (bio) jedan od osebujnijih hrvatskih književnika. Kao pisac mnogih zavičaja, u hrvatsku je književnost unio brojne sadržaje s nacionalnim i internacionalnim tematskim predznakom. (I. Bošković, Josip Kosor-Portret kao prilog (kulturnom) identitetu prostora)
Josip Kosor je već jednom od svojih prvih drama Požarom strasti, privukao pozornost intelektualaca europskoga kruga. Poznati austrijski pisac Stefan Zweig pomagao mu je u realizaciji državne potpore austrijske vlade i to je bio početak Kosorovih lutanja na kojima će susretati i prijateljevati s velikim umjetnicima svojega doba poput Maksima Gorkoga ili Konstantina Stanislavskoga. Živio je u Beču i Münchenu, putovao Rusijom, boravio u Londonu, Parizu i Beogradu, a od 1938.sve do smrti 1961. najviše je boravio u Dubrovniku.
Josip Kosor svojedobno je dvaput kandidiran za Nobelovu nagradu, što je danas zapravo bizaran podatak. Zagreb ga, zapravo, nikad nije prihvatio, i pomalo je nakon Drugoga svjetskog rata polako tonuo u zaborav. Nije ostala na sceni niti njegova prva i najpoznatija drama “Požar strasti”, iz 1911., koju je bio napisao na njemačkome. Drame je počeo pisati, među ostalim, na poticaj slavnog bečkog pisca Stefana Zweiga. Kosor je objavio više romana, pripovijetki, memoare, pjesme.
Redatelj Magelli ovako razmišlja o piščevu nestanku sa scene:
“Posrijedi je, s jedne strane, čuveni zagrebački jal, oštar kao nož. Kosor je Zagrebu išao na živce jer je prijateljevao sa Stanislavskim, Stefanom Zweigom, Pablom Picassom. Doduše, u to vrijeme u Zagrebu Picasso ionako nije značio ništa. Pisao je poeziju na tragu Walta Whitmana. To mu nikako u Zagrebu nije mogla biti prednost. S druge strane, bio je vuk samotnjak, rodom od Drniša, gdje su vukovi jako poznati. S četiri godine preselio se u Panonsko more, a zatim kao 23-godišnjak pristigao u Zagreb. Gdje je rasturao. Bio se oženio jako bogatom udovicom, koja mu je život pretvorila u bajku. Otud njegova brojna putovanja, pisanje. Postao je, naime, ekonomski nezavisan. Dakle, nije imao samo suprugu, nego i mecenu. Bio je stoga lišen obveze da živi od uspjeha. Jednostavno, pisao je, ne razmišljajući o tantijemama. Ni to ga nije moglo uzdići u konzervativnoj sredini te je postao objektom zavisti, mržnje”.
Nakon gotovo stoljeća zatišja od Kosorovih oluja, redatelj Paolo Magelli današnjoj publici otkrit će kazališni potencijal istinskoga ekspresionizma i upoznati nove generacije s tim danas pomalo zaboravljenim piscem.
U predstavljanju, koje je moderirao ravnatelj Drame Ivica Buljan, sudjelovao je urednik izdanja, akademik Dubravko Jelčić, intendantica Dubravka Vrgoč, akademik Viktor Žmegač, akademik Boris Senker i dr. Ivica Matičević. (Izvor: Večernji list, Jutarnji list)
Ogranak Matice hrvatske u Drnišu i Narodna knjižnica Drniš organizirali su 23. ožujka 2004. u Narodnoj knjižnici-Drniš tribinu o hrvatskom književniku Josipu Kosoru (Trbounje 1879 — Dubrovnik 1961) na kojoj su Kosorov život i djelo predstavili akademik Dubravko Jelčić i doc. dr. Helena Sablić-Tomić.
