U organizaciji Narodne knjižnice-Drniš sinoć je održano predstavljanje romana "Naročito ljeti" naše sugrađanke Ankice Tomić.

Ankica Tomić, ovogodišnja je dobitnica VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman, roman "Naročito ljeti" koja je uz to dobila i 100.000,00 kn od nakladničke kuće V.B.Z. Nakon toga uslijedila je još jedna nagrada i to ona Društva hrvatskih književnika, nagrada "Slavić" za najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac. 

Ankica Tomić (1972.), kako je sama rekla, pati od osjećaja nostalgije, a ni sama ne zna za čim. Rođena je u Makarskoj, odrastala je u Boru, na Braču, u Stobreču, Drnišu i Siveriću, promijenila je tri osnovne škole i u svaku se teško uklopila, srednju školu upisala je stihijski, a studij kroatistike u Zagrebu, gdje i danas živi, završila je greškom, nadajući se da će jednog dana postati novinar.

Tako je i Ankicu put doista odveo u novine, ali ne kao novinara. Nastavila se baviti jezikom i pisanim izražavanjem, radeći na tuđim tekstovima, dok nije izbrusila vlastiti stil.

Predstavljanje autobiografske knjige "Bez reprize" legendarnog urednika na Hrvatskoj televiziji, Siverćanina, Miroslava Lilića privuklo je do sada u Drnišu neviđen broj posjetitelja na jednoj promociji. U prepunom prostoru Narodne knjižnice Drniš, koja je organizirala ovo predstavljanje kojem je nazočio i gradonačelnik Drniša Ante Dželalija, o knjizi uz autora govorio je Zvonimir Talajić.

- Knjigu sam pripremao pune dvije godine zbrajajući svoj život a htio sam iskreno opisati svoje doživljaje, kazao je Lilić, dodajući kako je u knjizi obuhvatio preko tristo likova s političke i društvene scene od sedamdesetih do sadašnjosti, otkrivajući i sebe kao velikog druželjupca i nepopravljivog romantika. Prisjetio se i svoje mladosti u Drnišu, druženja s dragim prijateljima od kojih su mnogi i došli na promociju, prvih novinarskih početaka, vođenja dnevnika, smjena i potresa na televiziji do programa "Za slobodu" tijekom Domovinskog rata, koji smatra najvažnijim projektom TV Zagreb i HRT-a.

Povodom Mjeseca hrvatske knjige u organizaciji Narodne knjižnice Drniš održano je predavanje o hrvatskom jeziku pod nazivom "Govorimo hrvatski".

Drnišani su za predavanje iskazali veliki interes a o hrvatskom jeziku govorila im je Nives Opačić umirovljena viša lektorica Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Tom prilikom Opačić je za Radio Drniš kazala kako je u hrvatskom standardom jeziku, u svakodnevnoj javnoj upotrebi, stanje kaotično. U privatnom životu svaki pojedinac može koristiti bilo kakav jezik no od tog jezika treba razlikovati jezik u javnoj upotrebi, istaknula je Opačić i dodala kako ni hrvatski političari ne doživljavaju jezik i izražavanje kao nešto važno, što se vidi i u Sabornici u kojoj ne postoji ni kultura slušanja, rekla je Opačić.

- Loše je stanje i u hrvatskim medijima jer mladi novinari najčešće ne provjeravaju izvore iz kojih crpe informacije već zdravo za gotovo uzimaju ono što nađu na internetu, smatra poznata hrvatska jezikoslovka naglašavajući kako mladi novinari zaziru od pisanih izvora iako su podaci u knjigama vjerodostojniji od onih na mreži.

Pedesetak Drnišana nazočilo je Javnoj tribini što ju je povodom obilježavanja 15. obljetnice Vojno redarstvene akcije Oluja organizirala Narodna knjižnica Drniš. Upriličeno je i predstavljanje knjige "Uloga žena u Domovinskom ratu - Snaga ljubavi: činiti dobro". Riječ je zapravo o nizu knjiga koje sadrže priče žena o njihovom mirotvornom i humanitarnom radu tijekom Domovinskog rata i u godinama nakon njega.

Knjigu je predstavila predsjednica Udruge "Žene u Domovinskom ratu" - Marija Slišković koja je istaknula kako se knjigom želi skrenuti pažnja na istinu i ulogu žena u ratu koja je zapostavljena iako su tisuće žena tijekom Domovinskog rata, osim u vojsci, aktivno sudjelovale u mirovnim i humanitarnim aspektima ratnih zbivanja.

Knjige su uglavnom koncentrirane na gradove koje su stradale u ratu i na žene koje su u njima proživjele ratne strahote. Ženskom rukom i emocijama ispričan je rat onako kako su ga one doživjele pa knjige predstavljaju istinita dokumentarna svjedočanstva.

Dio knjiga može se posuditi i u Narodnoj knjižnici Drniš.

Mješovita odgojna skupina iz Dječjeg vrtića Drniš koju pohađaju djeca u dobi od tri do sedam godina, dakle i djeca predškolskog uzrasta, posjetili su danas Narodnu knjižnicu Drniš.

U pratnji odgojiteljica Nives Vlaić i Vesne Vranjković pregledali su police s knjigama za djecu. Zanimale su ih sve slikovnice, knjige o prirodi, biblija za djecu te 3D naočale.

Dvadesetak malih znatiželjnika s veseljem je ispremetalo police s dječjom literaturom, evo što smo mi objektivom zabilježili:

U sklopu Drniškog kulturnog ljeta 2007. u Narodnoj knjižnici-Drniš promovirana je zbirka pjesama "Lutanje za vedrinom", autora Ante Tonća Matića. Knjiga je tiskana u nakladi Knjižnice, a predstavili su je akademik Nadjeljko Fabrio i sin pok. autora tenor Hrid Matić.

Ante Tonći Matić (22. travnja 1922. – 16. veljače 1991.), rodio se u Ružiću pored Drniša. Pohađao je školu u Šibeniku i Drnišu te maturirao uoči Drugog svjetskog rata. Pokazivao je izrazitu sklonost i interes za umjetnost, već u mladosti izlagao je likovne i kiparske radove. Bila mu je želja upisati se na Likovnu Akademiju u Zagrebu ali "teških koraka bat" Drugog svjetskog rata i zlostrana poratna vremena onemogućila su mu daljnje školovanje. Nakon rata suočen je sa stvarnošću i nemogućnošću daljnjeg školovanja, okrenuo se samopodučavanju, te je postigao zavidno znanje i vještinu u slikarstvu i kiparstvu. U Zagrebu se kratko usavršavao u dizajnu. Osim stihova otisnutih u ovoj knjizi, iza njega je ostala nekolicina slikarskih i kiparskih radova; reljefni odljevi portreta djece; Vuge, Davorke i Hrida, bista supruge Jolande, pejzaži rodnog kraja u ulju i akvarelu… neki od radova nestali su u Domovinskom ratu. Osmišljavajući svakodnevnicu maloga mista, bio je jedan od pokretača i nositelja kulturnog života Drniša. U dramskoj sekciji djelovao je kao glumac, redatelj i scenarist.